PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA: KOVAČEVIĆ v. HRVATSKA

PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA: KOVAČEVIĆ v. HRVATSKA

Zasjedajući u vijeću od 7 sudaca, Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) 12.05.2022.g. u većinskom sastavu od 5 sudaca presudio je da je u predmetu podnositelja Dragana Kovačevića došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), i to povrede prava na pošteno suđenje zbog nedosuđivanja troškova ustavnosudskog postupka.

Podnositelj zahtjeva podnio je ustavnu tužbu protiv odluka domaćih sudova koji su prihvatili prijedlog Centra za socijalnu skrb za lišenjem poslovne sposobnosti podnositelja. Ustavni sud je usvojio ustavnu tužbu podnositelja utvrđujući da su mu pobijanim sudskim odlukama povrijeđena ustavna prava te je ukinuo pobijane sudske odluke i predmet vratio na ponovni postupak.

U pogledu troškova postupka Ustavni sud nije donio nikakvu odluku već je u obrazloženju naveo:

U odnosu na zatraženi trošak ustavnosudskog postupka, Ustavni sud ističe da sukladno čl. 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99,0 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove, ako Ustavni sud ne odluči drugačije. Budući da ustavni sud nije odlučio drugačije, u konkretnom slučaju podnositelj sam snosi svoje troškove.“

Stajalište Europskog suda jest kako je postupak lišenja poslovne sposobnosti bio od najveće važnosti za podnositelja zahtjeva, stoga je nesporno da je podnositelju postupak pred Ustavnim sudom bio neophodan put zaštite njegovih temeljnih prava, njegova dostojanstva, osobnog i obiteljskog života. Stoga je nedvojbeno da mu je trebala stručna pravna pomoć, koju u Hrvatskoj mogu pružati samo odvjetnici, a trošak ustavne tužbe u iznosu od 6.250,00 kn, odnosno 815,00 EUR predstavljao je za podnositelja značajan financijski teret, posebice za osobu s niskim primanjima poput podnositelja čiji su se mjesečni prihodi sastojali od 1.250,00 kn invalidnine.

Štoviše, kako je za navedenu povredu ustavnih prava odgovorna upravo Republika Hrvatska, a ne Centar za socijalnu skrb, koji ne može odgovarati za neustavno postupanje državnih tijela (sudova) te bi stoga bilo potpuno neutemeljeno u ponovljenom postupku tražiti od predlagatelja – Centra za socijalnu skrb da podnositelju naknadi troškove postupka pred Ustavnim sudom, budući da u tom postupku nije sudjelovao niti ga je uzrokovao.

Zaključak Europskog suda jest kako odbijanje dosude troška podnošenja ustavne tužbe predstavlja ograničenje njegova prava na pristup sudu koje nije bilo razmjerno.  

Podnositelju zahtjeva dosuđena je pravedna naknada u iznosu od 815,00 EUR na ime materijalne štete te 3.000,00 EUR na ime naknade nematerijalne štete. Ujedno, podnositelju je Europski sud dosudio i 2.500,00 EUR na ime troškova i izdataka.

Napominjemo kako predmetna presuda nije konačna. Konačnost će uslijediti ako Republika Hrvatska u roku od 3 mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje presude, odnosno, ukoliko do istoga dođe, kada odbor odluči o eventualno podnesenom zahtjevu ili kada veliko vijeće Europskog suda donese presudu.